Kada govorimo o pokretu spore mode, često zaglibimo u raspravama o konkretnim poboljšanjima koja glavni modni igrači i krajnji potrošači mogu provesti kako bi osigurali pravedniju i održiviju modnu industriju. No, što ako smo cijelu stvar pogrešno shvatili? Što ako čak i najelegantniji ekološki ratnici ne mogu vidjeti modnu šumu od silnog organskog drveća? Kate Fletcher svakako tako misli – a kada žena koja je skovala izraz „slow fashion” govori, svi bismo trebali slušati.
Profesorica održivosti, dizajna i mode u Centru za održivu modu Umjetničkog sveučilišta u Londonu poznata je kao istraživačica, autorica i govornica o svim temama koje se tiču spore mode. Što je još važnije, bila je prva osoba koja je koristila izraz koji je u međuvremenu uvršten u dizajnerski rječnik. Sporu modu je djelomice definirala u suprotnosti prema njezinoj brzoj inačici, proglasivši brzinu „ključnom karakteristikom današnje tekstilne i odjevne industrije.”
Fletcher, međutim, smatra da su najuobičajenija rješenja za probleme brze mode tek „tehničke prirode”. Iako su prelazak na organska vlakna, isplata pravednih nadnica i opće poboljšanje radnih uvjeta sve koraci koji idu u dobrom smjeru, oni ne ulaze u samu srž onoga što spora moda zapravo predstavlja. Spora moda za Fletcher predstavlja mnogo više od usporavanja. Ideal kvalitetnije odjeće, proizvedene po pravednim uvjetima i u manjim količinama temelj je, a ne krajnji cilj njezine filozofije. Ako nastavimo kupovati ogromne količine odjeće – čak i ako je u pitanju pravedna, organska i održiva moda – pravi problem neće biti moguće riješiti. Da bismo mogli nešto doista promijeniti, moramo preispitati svoj odnos prema odjeći koju nosimo.
Najistaknutija teoretičarka spore mode želi da se taj plod njezina promišljanja manje bavi odjećom i načinom izrade, a više načinima na koje se ljudi s odjećom nalaze u interakciji. Mogli bismo biti puno više od pukih potrošača ako modu iznova definiramo u skladu sa svim načinima na koje koristimo, prilagođavamo i mijenjamo odjevne predmete koje posjedujemo. Promjenom načina na koji gledamo na stvari prestajemo biti pasivni potrošači trendova i stilova koje određuju robne marke i dizajneri. Spor način na koji doživljavamo modu tako će postati aktivan i osoban: naime, što dulje posjedujemo i nosimo neki odjevni predmet, tim više ga bez prestanka oblikujemo.
Pored njezinih znanstvenih publikacija i članaka u popularnim časopisima, i sami projekti Kate Fletcher zorno prikazuju kako teorija spore mode izgleda u praksi. U časopisu „Lifetimes” Fletcher i Mathilda Tham, njezina kolegica s istraživačkog projekta, zamolile su žene da vode modne dnevnike, odaberu svoje omiljene odjevne predmete i neke koje nikada nisu obukle te da zabilježe rituale povezane s održavanjem njihove odjeće. Dobiveni podaci pomogli su im da razviju buduće scenarije povezane s brzom i sporom odjećom, stavljajući pritom naglasak na postupke održavanja, odabira, nošenja i njege odjevnih predmeta.
Svi bismo trebali preispitati ulogu koju imamo u životu svoje odjeće, uključujući i stvari koje već činimo i one koje možemo i trebamo činiti kako bi naša odjeća što dulje trajala. Kate Fletcher drži kako upravo to označava početak putovanja prema istinski sporoj modi.
Image credits
Header image: Courtesy of Kate Fletcher